Mogućnosti primjene kanabidiola u medicinske svrhe
Biljka konoplja (lat. Cannabis sativa) široko je rasprostranjena biljka, a njezina podvrsta indijska konoplja (lat. Cannabis sativa subsp. indica), odnosno marihuana, smatra se jednom od najčešće konzumiranih lakih droga u svijetu. Koncentracija psihoaktivnog spoja, tetrahidrokanabinola (THC-a), u konoplji može značajno varirati, a ovisi o različitim faktorima, poput zrelosti biljke, vrsti pripravka, dobu godine u vrijeme kada je uzgojena, uvjetima rasta i brojnim drugim faktorima. Marihuana se, za razliku od industrijske konoplje, ciljano uzgaja zbog visokog sadržaja THC-a i njegovih psihoaktivnih učinaka te je njezin uzgoj i upotreba u većini zemalja zabranjena. Zakoni u Republici Hrvatskoj jasno definiraju pojam industrijske konoplje, čiji je uzgoj dozvoljen isključivo u industrijsko-tekstilne svrhe, a podrazumijeva podvrstu konoplje (Cannabis sativa L.) s ukupnim sadržajem THC-a do 0,2 %, a čije sorte se nalaze na Zajedničkoj sortnoj listi Europske unije.
Endokanabinoidi, fitokanabinoidi i endokanabinoidni sustav
Endokanabinoidni sustav sastoji se od kanabinoidnih receptora, spojeva koje nazivamo endogeni kanabinoidi ili endokanabinoidi te enzima koji sudjeluju u njihovoj sintezi i razgradnji. Dva najvažnija receptora u endokanabinoidnom sustavu su kanabinoidni receptori CB1 i CB2, koji su meta djelovanja endokanabinoida, lipidnih spojeva koje naš organizam sam sintetizira, a od kojih su najpoznatiji anandamid i 2-arahidonoilglicerol. Osim endokanabinoida, na CB1 i CB2 receptore mogu se vezati i biljni kanabinoidi, odnosno fitokanabinoidi, od kojih su najbolje istraženi upravo spojevi izolirani iz konoplje, tetrahidrokanabinol (THC) i kanabidiol (CBD). Iako CBD i THC imaju gotovo identične kemijske strukture, njihovo različito vezanje na receptore ima različit učinak u organizmu. THC se veže za CB1 receptore koji su smješten većinom u centralnom živčanom sustavu, posebno u dijelovima mozga koji su odgovorni za pamćenje, koncentraciju i percepciju te kontrolu osjećaja ugode. Kao i većina drugih droga, THC stimulira oslobađanje dopamina koji posljedično aktivira centar za ugodu u mozgu zbog čega THC ima potencijal razvoja ovisnosti. CB2 receptori većim dijelom su smješteni izvan centralnog živčanog sustava i to u živčanim vlaknima ekstremiteta, probavnom i imunološkom sustavu. Za razliku od THC-a, CBD se relativno slabo veže za vezno mjesto THC-a na CB1 receptoru zbog čega je njegovo psihoaktivno djelovanje zanemarivo. Točan mehanizam djelovanja CBD-a nije u potpunosti razjašnjen, ali smatra se da osim preko CB receptora djeluje putem drugih kompleksnih farmakoloških mehanizama, zbog čega ima potencijala u širokom spektru primjene.
Pripravci koji sadrže kanabinoide, bilo THC, ili sintetske kanabinoide (dronabinol i nabilon) mogu se propisivati na liječnički recept po preporuci specijalista. Takvi se lijekovi propisuju za ublažavanje tegoba kod multiple skleroze, za ublažavanje boli kod pacijenata s malignim oboljenjima koji već primaju najvišu podnošljivu dozu opioidnih analgetika, za ublažavanje mučnine i povraćanja izazvanih kemoterapijom, za poboljšanje apetita kod osoba oboljelih od HIV-a/AIDS-a te za smanjenje učestalosti napadaja kod rijetkih oblika epilepsije. S obzirom da se radi o pomoćnoj terapiji, trošak lijeka pacijent snosi sam.
Koje su mogućnosti primjene CBD-a?
Američka Agencija za hranu i lijekove (Food and Drug Administration, FDA) 2018.g. odobrila je prvi receptni lijek koji u svom sastavu sadrži čisti CBD. Riječ je o oralnoj otopini Epidyolex, koja sadrži 100 mg/ml kanabidiola, a indicirana je kao dodatna terapija napadaja povezanih sa teškim oblicima epilepsije (Lennox-Gastautovim sindromom ili Dravetovim sindromom) u kombinaciji s antiepileptikom klobazamom te kao dodatna terapija napadaja povezanih s kompleksom tuberozne skleroze (TSC) kod pacijenata od 2 godine i starijih. Mehanizam antiepileptičkog djelovanja kanabidiola kod ljudi nije u potpunosti razjašnjen, ali smatra se da nije posredovan djelovanjem na CB receptore. Najčešće nuspojave povezane s primjenom otopine CBD-a su pospanost, smanjenje apetita, proljev, umor i povraćanje, a najčešći uzrok prekida primjene lijeka bilo je povišenje jetrenih transaminaza. Budući da se CBD uglavnom dodaje kombinaciji drugih lijekova u terapiji epilepsije, potreban je oprez zbog mogućih interakcija, posebno s lijekovima koji se metaboliziraju putem jetre. Epidyolex oralna otopina odobrena je i od strane Europske agencije za lijekove (European Medicines Agency, EMA) te je dostupna i na europskom tržištu.
Iako je epilepsija jedina službena indikacija za koju je čisti CBD odobren kao receptni lijek, neka istraživanja pokazuju pozitivan učinak CBD-a na brojna druga stanja, poput anksioznosti, poremećaja spavanja, shizofrenije, kroničnih neurodegenerativnih bolesti poput Parkinsonove bolesti, a posebno je zanimljiva primjena CBD-a u terapiji kronične boli i upalnih bolesti. Terapija kronične boli predstavlja jedan od najvećih izazova zdravstvenog sustava današnjice. Najčešće propisivani lijekovi u terapiji jakih bolova su analgetici iz skupine opioida, zbog čega je hitno potrebna alternativa u terapiji boli, odnosno lijekovi s boljim sigurnosnim profilom od opioida te manjim potencijalom razvoja ovisnosti. Budući da je većina ovih studija provedena s kombinacijom CBD-a i THC-a teško je sa sigurnošću potvrditi učinkovitost samog CBD-a u ovoj indikaciji. Potrebne su dodatne kontrolirane kliničke studije provedene s potpuno čistim CBD-om kako bi se potvrdila njegova učinkovitost, utvrdilo adekvatno doziranje te donijele smjernice za primjenu u terapiji kronične boli. Primjena CBD-a istražuje se i u području dermatologije te su brojna pretklinička istraživanja već pokazala učinkovitost topikalne primjene CBD-a u terapiji ekcema, psorijaze, svrbeža kože te drugih upalnih stanja. Budući da su istraživanja primjene CBD-a za većinu navedenih stanja tek u začetku, također je potrebno provesti dodatne kontrolirane kliničke studije na većem uzorku ispitanika kako bi se jednoznačno potvrdila učinkovitost i sigurnost CBD-a kao samostalnog preparata u terapiji navedenih bolesti.
Koja je razlika između CBD ulja i ulja sjemenki konoplje?
Ulje sjemenki konoplje dobiva se hladnim prešanjem sjemenki konoplje, a izuzetno je bogato nezasićenim masnim kiselinama, posebno γ-linolenskom kiselinom, α-linolenskom i linolnom, zatim esencijalnim aminokiselinama, vitaminima, mineralima i antioksidansima. Smatra se da ulje sjemenki konoplje ima omjer ω-6 i ω-3 masnih kiselina 3:1 što se smatra idelanim omjerom nezasićenih masnih kiselina. Vrlo često se ulje sjemenki konoplje koristi u prehrani budući da se pokazalo da ima pozitivne učinke kod bolesti srca i krvih žila, prevencije zgrušavanja krvi, raznih problema s kožom te probavnih tegoba. Ipak, važno je napomenuti da ulje sjemenki konoplje ne sadrži CBD i THC ili sadrži zanemarive količine i ono također nema psihoaktivno djelovanje. Za razliku od ulja sjemenki konoplje, kod proizvodnje CBD ulja koriste se drugi dijelovi biljke, a fokus je na izolaciji najvažnijeg sastojka ovog ulja, čistog CBD-a.
Što je važno za pacijenta prilikom odabira preparata?
Brojni su proizvodi kanabisa dostupni na tržištu te se ističe njihova dobrobit za opće zdravlje i liječenje raznih tegoba i bolesti. Samoliječenje često može izložiti pacijenta nekvalitetnim ili neispravno označenim proizvodima čiji sastav zapravo ne odgovara onome što je navedeno na deklaracijama. Posebno je važno obratiti pozornost na sadržaj CBD-a i THC-a, kako bi se izbjeglo pogrešno doziranje te smanjio rizik od nuspojava i interakcija s drugim lijekovima. Ukoliko pacijent sam ili u dogovoru s liječnikom odluči eksperimentirati s pripravcima CBD-a, od iznimne je važnosti odabrati preparat od ovlaštenog proizvođača koji može garantirati kvalitetu i sastav samog proizvoda.
