Početak svake nove vrtićke godine, pogotovo ako je riječ o „jasličarcima“, roditeljima donosi velike glavobolje i brige zbog učestalih prehlada, temperatura i drugih dječjih bolesti te posljedično učestalih izostanaka iz vrtića.
Imunološki sustav djeteta mlađeg od 4 godine ubrzano se razvija te možemo reći da je osjetljiviji na uzročnike zaraznih bolesti što rezultira prosječno burnijim i izraženijim simptomima bolesti u usporedbi s djetetom starije dobi ili odraslima.
Boravak većeg broja djece u zatvorenom prostoru vrtićke skupine pogoduje brzom širenju uzročnika infekcija raznih vrsta; virusne bolesti kao npr. obična prehlada, gripa (influenca), vodene kozice, virusni proljevi i povraćanje, enteroviroze, infektivna mononukleoza, zatim bakterijski uzročnici poput streptokoka ili pneumokoka te nametnici koji uzrokuju svrab i ušljivost, svakodnevni su problemi s kojim se suočavaju roditelji, odgajatelji, pedijatri i epidemiolozi.
Najčešća bolest u vrtićke djece, kao uostalom i u odrasloj populaciji, je obična prehlada.
Može biti uzrokovana različitim virusima, a simptomi su općepoznati: začepljenost uz bistri ili gusti sekret iz nosa različitih boja, grlobolja, kašalj, s ili bez povišene tjelesne temperature.
Uglavnom je samoograničavajuća bolest te prođe sama od sebe kroz nekoliko dana. Ponekad se može zakomplicirati akutnom upalom uha (virusnom ili bakterijskom, s pneumokokom kao glavnim bakterijskim uzročnikom), bakterijskom upalom ždrijela, bronhitisom ili bakterijskom, odnosno virusnom upalom pluća.
Povišena tjelesna temperatura koja traje duže od 3 do 5 dana, pogotovo ako ne pada na primjenu antipiretika, zagušujući kašalj i otežano disanje, jaki bolovi u uhu ili glavobolje, izražena pospanost i malaksalost, odbijanje uzimanja hrane i tekućine, znakovi su bolesti koji zahtijevaju pregled liječnika i procjenu postajanja eventualnih komplikacija osnovne bolesti.
Vodene kozice su izrazito zarazna virusna bolest prepoznatljiva po karakterističnom osipu u obliku malih upaljenih mjehurića koji brzo prelaze u krastice, izbijaju u nekoliko mahova, šire se najviše po trupu, licu, vlasištu, manje po ekstremitetima, a mogu biti prisutne i na sluznici očiju i spolovila. Najčešće su praćene povišenom tjelesnom temperaturom i svrbežom kože.
Još jedna česta sezonska virusna bolest je gripa (influenca) koja se najčešće manifestira povišenom tjelesnom temperaturom ponekad u trajanju i dulje od 7 dana, bolovima u mišićima, glavoboljom, grloboljom, curenjem nosa i kašljem. Što je dijete mlađe klinička slika je manje specifična; u toj dobi vodeći simptomi mogu biti proljev i povraćanje.
Enteroviroze su skupina bolesti uzrokovana različitim virusima iz roda Enterovirusa, a mogu se prezentirati vrlo šaroliko, bilo kojom kombinacijom sljedećih simptoma i znakova: povišena tjelesna temperatura, upaljeno grlo, afte u ustima, mučnina, povraćanje, proljev, osip po koži različita izgleda. Najpoznatiji predstavnici enterovirusnih bolesti kod djece su herpangina i bolest usta, šaka i stopala.
Infektivna mononukleoza, iako češća u adolescentnoj dobi, može se javiti i u predškolske djece. Prezentira se povišenom tjelesnom temperaturom (u određenim slučajevima može biti jedini znak bolesti te trajati i dulje od 10 dana), umorom i malaksalošću, uvećanim limfnim čvorovima na vratu, grloboljom i bijelim naslagama po krajnicima te ponekad uvećanom jetrom i slezenom.
Za spomenuti je svakako i virusno povraćanje i proljev najčešće uzrokovano rotavirusom, norovirusom i adenovirusom, vrlo lako se prenose „prljavim rukama“ i brzo se šire po vrtićkim grupama. Što je dijete mlađe, veće su šanse za razvoj dehidracije koja često nalaže potrebu za intravenskom nadoknadom tekućine.
Liječenje virusnih i bakterijskih bolesti
Sve navedene virusne bolesti liječe se slično, simptomatski – sirupom ili čepićima za snižavanje tjelesne temperature/ublažavanje bolova, redovitim čišćenjem i održavanjem prohodnosti nosa fiziološkom ili 2,3% hipertoničnom otopinom uz dekongestivne kapi za nos (npr. oksimetazolin, ksilometazolin..), mirovanjem i uzimanjem dovoljne dnevne količine tekućine i/ili elektrolita uz praćenje općeg stanja djeteta i obraćanjem pažnje na mogući razvoj komplikacija. Od koristi mogu biti i različiti preparati za ublažavanje grlobolje u obliku pastila ili spreja.
Od bakterijskih bolesti treba izdvojiti one uzrokovane piogenim streptokokom – streptokoknu upalu ždrijela i šarlah. Grlo je najčešće izrazito upaljeno, crveno uz gnojne naslage po krajnicima, vratni limfni čvorovi su uvećani, dijete ima povišenu tjelesnu temperaturu uz ponekad mučninu, proljev i povraćanje. Ako navedene znakove prati sitni, hrapavi, ružičasti osip najizraženiji po donjem dijelu trbuha, prsištu, ispod pazuha i natkoljenicama, bolest se naziva šarlah. Kao i druge bakterijske infekcije, liječe se antibioticima.
Prevencija
S obzirom na to da se sve navedene bolesti prenose kontaktom sa sekretom dišnog sustava i „prljavim rukama“ zaražene osobe, mjere prevencije u kolektivu, ali i kod kuće su iste: redovito pranje ruku djece i odgajatelja, učenje starije djece o kašljanju i kihanju „u lakat“ umjesto u ruke, učestalo čišćenje igračaka i površina u sobama, provjetravanje i izbjegavanje pregrijavanja prostorija te što duži boravak i igra vani na svježem zraku. Veliku ulogu igra i prehrana s balansiranim udjelom bjelančevina, ugljikohidrata, masti, vitamina i minerala – ako dijete redovito jede raznovrsnu hranu, najčešće nema potrebe za suplementacijom mikronutrijenata.
Za izdvojiti je nešto češća pojava anemije zbog manjka željeza u predškolskoj dobi koju je potrebno liječiti preparatima željeza jer takva djeca, osim uobičajenih znakova slabokrvnosti kao što je umor i slabije podnošenje jače tjelesne aktivnosti, mogu biti sklonija svim vrtićkim infekcijama.
Zaključno možemo reći da bi svi, od roditelja, preko odgajatelja i ostalih vrtićkih djelatnika pa do liječnika pedijatara i epidemiologa međusobno trebali što bolje surađivati i raditi na što kvalitetnijoj prevenciji navedenih infekcija, tako smanjujući pobol i na kraju učestalost težih oblika bolesti.
