Što su enteroviroze?
Enteroviroze su naziv za raznoliku skupinu bolesti uzrokovanih virusima iz roda Enterovirusa.
Dvije glavne skupine – polio i ne-polio enterovirusi.
Polio grupa uzrokuje bolest poliomijelitis, poznatiju kao dječja paraliza, a koja je zahvaljujući vrlo učinkovitom cjepivu te općem poboljšanju životnih uvjeta gotovo iskorijenjena u razvijenim zemljama, stoga je u praksi više gotovo ni ne vidimo.
Nasuprot tome, ne-polio enterovirusi su vrlo rašireni po cijelom svijetu, infekcije se javljaju tijekom cijele godine s nešto većom učestalošću tijekom toplijih mjeseci te uzrokuju bolesti koje, ovisno o dobi, imunosnom statusu djeteta, prisutnosti drugih kroničnih bolesti i količini unesenog virusa, mogu zahvatiti jedan ili više organskih sustava u tijelu.
Prenose se uglavnom kontaktom s površinama, popijenom tekućinom ili pojedenom hranom kontaminiranom virusima iz tjelesnih izlučevina zaražene djece (slina, stolica, sekret dišnog sustava...). S obzirom na navedeno, izbijanje manjih epidemija u zatvorenim kolektivima, kao što su dječji vrtići, škole i bolnički odjeli, nisu rijetka pojava.
Enterovirusi mogu uzrokovati bolest jednog ili više organskih sustava s vrlo šarolikom kliničkom slikom, najčešće kao kombinacija nekoliko sljedećih znakova i simptoma:
- povišena tjelesna temperatura,
- šmrcanje, kašalj, grlobolja, glavobolja,
- bol u mišićima,
- povraćanje, proljev i osip po tijelu.
Enterovirusne bolesti lako prepoznajemo ukoliko se jave u tipičnom obliku, kao herpangina ili bolest šaka usta i stopala:
Herpangina
Najčešće se javlja u djece predškolske i rane školske dobi.
Karakterizirana je:
- sitnim mjehurićima i afticama u području mekog nepca i krajnika radi čega dijete može pojačano sliniti, teže gutati i odbijati hranu.
- često je prati i povišena tjelesna temperatura te
- opći infektivni simptomi kao što su umor, malaksalost, glavobolja i bolovi u mišićima.
Bolest je samoograničavajuća i traje najčešće 3 do 7 dana.
Bolest šaka, usta i stopala
Osim u predškolske i školske djece, može se javiti i u odraslih, iako nešto rjeđe.
Glavna obilježja:
- afte i mjehurići, no u ovom slučaju češće rasprostranjeni po cijeloj usnoj šupljini, usnama i koži oko usana uz upalu zubnog mesa
- ostala koža zahvaćena uglavnom u području dlanova i šaka te tabana i stopala sa širenjem prema podlakticama i potkoljenicama
- ponekad zahvati i druge dijelove tijela kao i vlasište.
- kožne promjene izgledaju kao male ružičaste mrljice, papulice i mjehurići koji mogu puknuti.
- može biti praćeno povišenom tjelesnom temperaturom i općim infektivnim simptomima, proljevom i povraćanjem.
Bolest također spontano prolazi, a kožne promjene traju većinom 7 do 10 dana.
Pleurodinija
Rjeđi je, no specifičan oblik enterovirusne bolesti karakterističniji za odraslu populaciju. Radi zahvaćanja međurebrenih mišića javljaju
- oštri, probadajući bolovi u području prsnog koša, ponekad i trbuha u trajanju 15 do 30 minuta koji se pogoršavaju pri udisaju i kašljanju
- praćeni su preznojavanjem i
- ponekad povišenom tjelesnom temperaturom.
Ostali oblici bolesti su manje specifični i nalikuju na infekcije raznim drugim virusima.
Dijete može imati samo povišenu tjelesnu temperaturu sa ili bez šmrcanja, kašljanja, konjunktivitisa, povraćanja ili proljeva.
U rjeđim slučajevima, uz sve gore navedene manifestacije, bolest se može zakomplicirati upalom srčanog mišića (miokarditis) ili srčane ovojnice (perikarditis), mozga i mozgovnih ovojnica (encefalitis i meningitis) te upalu jetre (hepatitis) – navedenom su podložnija novorođenčad i dojenčad u prvim mjesecima života te osobe s oslabljenim imunološkim sustavom.
Simptomi koji bi mogli uputiti na razvoj težeg oblika bolesti, kao što su visoka tjelesna temperatura koja ne pada na primjenu lijeka, jake glavobolje, osjetljivost na svjetlo, izražena pospanost i malaksalost, povraćanje i obilni proljev, bolovi u prsima, otežano disanje nalažu hitan liječnički pregled i obradu.
Liječenje
Liječenje svih oblika enterovirusne bolesti temelji se na ublažavanju simptoma i liječenju komplikacija ukoliko one postoje.
Specifičnog protuvirusnog lijeka zasad nema.
Velika većina slučajeva je blagog oblika, prolazi spontano i može se liječiti kod kuće –
- snižavanjem povišene tjelesne temperature
- ublažavanjem grlobolje komercijalno dostupnim analgetskim/anestetskim sredstvima u obliku spreja, gela ili bombona za cuclanje te
- nadoknadom tekućine uz rehidracijsku otopinu (tzv. ORS) u slučaju proljeva ili povraćanja.
Velik naglasak treba biti na prevenciji, pogotovo u zatvorenim kolektivima kao što su vrtići, škole i bolnice – redovito i pravilno pranje ruku, čišćenje i dezinfekcija površina te pravovremena izolacija oboljelih igraju ključnu ulogu u sprječavanju daljnjeg širenja zaraze.
